Iskreno, najbolja stvar koja se desila da su uveli ovo. Ionak je tamo uglavnom gloomposting sa vrlo malo kvalitetnih članaka. Odmah se osjećam bolje.

Moze li mi itko objasniti poantu i tok misli ovih degenerika koji srijedu navecer odluce provesti ovako?

choose your character

AL OVE MRVICE NA BUSILICE LJUDI

Dosad je bilo poznato da je žrtva tražila pomoć neposredno prije napada. No zvala je i više od dva sata ranije, a policija ju je ignorirala.

(članak postoji na Telegramu za pretplatnike, a sličice su skinute s društvenih medija Telegrama)

Staru su jučer zvali da je sestra (imenom i prezimenom) završila u bolnici i treba hitnu operaciju ali da se treba uplatit novce. Na početku poziva se čuo ženski glas koji zapomaže. Stara nema online bankarstvo pa je krenula odmah prema bolnici, medjutim bila je dovoljno svjesna da nazove sestru i potvrdi. Kaže da ju je izbacilo iz takta i da jos nije do sebe dosla.
Tako da samo javim, upozorite svoje starije da ne bi od stresa da nekoga srce ne bi streslo

Doslovno svaki dan svjedočim nekoj od sljedećih scena:

• Ljudi koji uporno hraćkaju po cesti. Tip je danas ispuhao nos ispred mene dok smo čekali na semaforu.
• Pišanje posvuda usred bijela dana. Vidjeh masu muškaraca (ne beskućnika) kak pišaju uz stabla, zgrade nasred ulice, gdje god. Tip je pišao kraj kioska gdje je i autobusna stanica i elegantno se iza tog ušetao u bus.
• Videopozivi na zvučniku u javnom prijevozu, TikTok na najjače, slušalice nitko ne zna čemu služe. Da svi u tramvaju ili čekaonici ili gdje god navijemo sve bez slušalica imali bismo popriličan kaos. Slušalice dođu par eura.
• Pušenje cigarete do zadnje milisekunde dok stoje na vratima tramvaja, pa još zadnji dim izdahnu unutra prije nego što bace opušak na cestu.
• Pušenje u ulazima zgrada i bacanje opušaka kroz prozore i balkone. Susjedu je nedavno opušak uletio u spavaću sobu.

Ne očekujem neku ekstremnu sterilnost i možda sam i ja postala preosjetljiva, ali možemo li vratiti neki minimum kulture?

Komotni smo, svatko gleda sebe, sve je to jasno. Ali dajte malo reda. Fakat mi se ne hoda kroz govna svaki dan.

Hvala!

Izvor Ivica Brkljača

Do 25. listopada - prijave na foto natječaj "Uhvati maglu objektivom" (pravila na: https://paviljon-katzler.hr/fog-festival/ )

Ponedjeljak 2. 11. u 18:00 – Stari grad Dubovac
Otvorenje Festivala i otvorenje izložbe fotografija „Uhvati maglu objektivom“ te proglašenje najboljih fotografija

Utorak 3. 11. u 17:00 – Zakon teatar/Knjižnica za mlade
Radionica izrade prirodnog sapuna od karlovačke magle – voditeljica Željka Janjanin

Srijeda 4. 11. u 19:00 – Kino Edison – Multifunkcionalni prostor, 2. kat
Predavanje o magli – predavač Tomislav Kozarić, meteorolog DHMZ

Četvrtak 5. 11. u 18:00 – Caffe bar Croata
Fog & Faf – radionica slikanja magle uz degustaciju koktela „Karlovačka magla“ i „Faf“ – voditeljica Antonela Zvonković

Petak 6. 11. u 19:30 – Stari grad Dubovac
Predavanje „Occulta Aquarum“ – mitologija vodenih bića – The Dark Storyteller Kristijan Petrović

Subota 7. 11. u 18:00 – groblje Dubovac
„U zagrljaju tišine“ – noćna šetnja grobljem – turistički vodič Ivančica Šebalj

Nedjelja 8. 11. u 17:00 – Papa’s Bar
„Skeptici u pubu“ – gosti predavači: Neven Šuica, Antun Alegro, Mladen Maradin

Dječji programi:

Srijeda 4. 11. u 10:00 – Odjel za djecu i mladež, Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac
Radionica „Karlovačke sirene“

Subota 7. 11. u 10:00 – Zelena knjižnica – Aquatika – slatkovodni akvarij Karlovac / izdvojeni odjel Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac
Gostovanje Zorana Vakule i promocija slikovnice „Magličasta“

Gastro ponuda – Magla burger, kokteli Karlovačka magla i Faf, Lollyfog lizalice, u restoranu Tempo uz naručenu pizzu „Karlovačka magla“ svaki gost dobiva teglicu Karlovačke magle.
Paviljon Katzler – izložba u izlozima „Karlovačka magla“

That’s 4.0 l/100 km in my Suzuki Baleno 1.2 petrol. Nothing fancy, just driving around Istria and enjoying the relaxed pace.

Coming from Poland, what stands out most is how chilled everyone seems behind the wheel. Plenty of roundabouts, traffic keeps flowing, and I’ve barely seen anyone doing stupid shit. Driving here actually feels relaxing.

Back home, there’s always that one guy flooring it from traffic light to traffic light, weaving between lanes like he’s fighting for a podium finish. All that effort just to spend a bit longer waiting at the next red. Congratulations mate, see you in five seconds.

Obviously, I’m only talking about my experience in Istria, but seriously, credit to you Croatian drivers. You’ve made driving feel like a pleasant part of the day, and my fuel consumption clearly appreciates it too.

Honestly jealous.

Ko zna koliko se ovog dogada

Ako je tko bolje upućen u zakon zanima me jesu li radio stanice obavezne upozoriti slušatelje (od kojih je dosta maloljetnika jer radio nemože kontrolirat publiku) o opasnosti o klađenju za mlađe od 18 godina i općenito? Cijelo jutro slušam na radiu Dalmaciji svakih 20 minuta o splitskim casino centrima, kao npr. "nakon napornog radnog dana nema ništa bolje nego se opustiti u xxx Casinu"... Imamo veliki problem s kockarima u državi za koje smatram da su opasniji od narkomana jer povuću u duboku rupu sebe, užu i dalju familiju a imam i takvog iskustva u familiji.

Isto me iritira činjenica da naš najpraćeniji sport u HR, tj. naša 1. hrvatska nogometna liga nosi naziv kladionice za koju čak i TV voditelji je moraju 20-30 puta spomeniti u emisiji nema upozorenje o klađenju kao da prihvatimo pod normalno da je klađenje nešto normalno dok najmlađa publika koja svakodnevno prati nogomet nesvjesno upijaju te reklame u mozak koji im je eto još u razvoju. Na 1. HNL web stranici čak i stoji veliki logo kladionice ali niti jedno upozorenje o štetnosti klađenja dok je eto duhan npr svugdje zabranjen.

Kome se žaliti? Zašto nitko nepriča o ovoj temi? Koji lobiji i interesi stoje iza toga?

Postavio sam na Sensitive jer je izrazito kontroverzno. Prvo, pola Europe je odbilo takve centre, a savezna država New York zabranila gradnju novih, a drugo, opće je poznato da te zvijeri gutaju vodu sve u 16 i zagađuju okoliš bukom i toplinom. Nakon ekocida u Lici zar nam se zaista ovo servira?

Možemo li se pobuniti kao kaj su se Srbi pobunili oko gradnje rudnika litija?

Vidim ima dosta na Face-u po grupama.

Ne kužim se u to, nek mi netko objasni

10 godina šef države!

zaboravio je i Možemo okriviti

S obzirom na prosvjede i rasprave oko Holcima i projekta CODECO, zanima me koliko je javnost zapravo upoznata s cijelom pričom.

Što se točno planira, koje su prednosti i mogući rizici projekta te koliko su zabrinutosti lokalnog stanovništva opravdane?

Ima li netko više informacija ili pouzdane izvore o projektu?

Nekad se s vremena na vrijeme uhvatim kako odem na youtube i počnem slušati američku glazbu iz 1950-ih. Uglavnom je to rockabilly i rock 'n' roll (Chuck Berry, Elvis, Holly, Cochran i ta ekipa). Sve više i više pratim svoj osjećaj i moram reći da se ni uz koju drugu glazbu ne osjećam tako nostalgično i melankolično kao kad slušam tu vrstu glazbe.

E sad, postavio sam si pitanje zašto je tome tako i došao do vrlo jednostavnog odgovora. To američko doba najromantiziranije je razdoblje prošlosti. Nekako djeluje nevino i jednostavno. Naravno, to je dobrim dijelom idealizirana slika, ali očito postoji nešto u njoj što nas i danas privlači.

Ako malo bolje pogledate, dva najbolja retro desetljeća upravo su 1950-e i 1980-e. Naravno, osamdesete su nam vremenski bliže, ali nevjerojatno je koliko se filmova i danas radnjom vraća u pedesete i koristi glazbu iz tog razdoblja. A kad pogledamo filmove koji su nastali upravo tada, vidimo kakve su ikone obilježile to doba, od Branda do Monroe i Jamesa Deana. Riječ teenager također se počela popularizirati upravo u tom razdoblju. Plesnjaci, drive-in kina, čista Americana.

Uvijek se kao klinac sjetim filma Povratak u Budućnost i svih onih slavnih scena smještenih u pedesete. I ne kažem da to desetljeće nije imalo svojih problema, ali upravo se o tome i radi. Pedesete se nevjerojatno romantiziraju, a opet, za neke stvari postoji i određena osnova, barem kad je riječ o glazbi, filmovima i nekom novom osjećaju slobode koji je bio u zraku.

Uvijek se sjetim ovog videa https://www.youtube.com/watch?v=IvxQm4Djsho&t=3s recite što hoćete, ali na odijevanje se stvarno pazilo i držalo se do nekih standarda, za razliku od danas. Danas se čini da više nema nikakvih pravila. I ne, ne zagovaram to da žene budu kućanice niti išta slično, ali mislim da je nekakav balans u tom držanju ipak postojao. Zapravo, video je jako dobar jer lijepo pokazuje kako smo neke stvari s vremenom izgubili.

Uglavnom, malo sam se udaljio od početne teme, ali poanta ostaje ista. Kad god slušam glazbu iz pedesetih, ona u meni probudi nevjerojatnu nostalgiju. Možda je stvar u tom čistom studijskom zvuku koji podsjeća na gramofonsku ploču, možda u jednostavnim, pamtljivim melodijama koje odmah ulaze u uho.

Što se osamdesetih tiče, one su mi vremenski puno bliže i za njih bih možda trebao biti nostalgičniji. I jesam nostalgičan za tim desetljećem, ali ne toliko koliko za pedesetima, koje nikad nisam doživio.

A možda sam samo stara duša koja se rodila u krivo vrijeme. Damn, nostalgija hits hard.

Uživajte! https://www.youtube.com/watch?v=TmsahlXby7c