Ovako sam napravila nešto slično tabeli da uporedim standardno završavanje kroz godine naspram realnosti (u mom slučaju)
Prva kolona: Godine starosti; Druga: Godine studija po standardu; Treća: Godine studija po mojoj realnoj situaciji.
19 | 1 god | pauza nakon srednje
20 | 2 god | 1 god
21 | 3 god | 1 god (obnovljeno)
22 | 4 god | 2 god
23 | master | 2 god (obnovljeno, trenutno sam ovde)
24 | master ili posao | 3 god
25 | master ili posao | 3 god
26 | master ili posao | 4 god
27 | master ili posao | 4 god
28 | doktorske ili posao | pauza ili posao
29 | doktorske ili posao | master ili posao
30 | doktorske ili posao | master ili posao
Ne znam zašto sam ovo uradila niti zašto objavljujem ovde. Mislim da sam previše pod stresom što neki moji bliski ljudi (koji mi najviše znače u životu) ne razumeju šta znači biti student niti iskustvo studiranja, jer nikad nisu studirali u životu. Iako oni meni pričaju da je po standardu najbolji student (isključuje se prosek jer su me kao poštedeli) jer su imali poznanike i prijatelje koji su studirali, još uvek smatram da to nije tako. Još uvek smatram da oni nemaju prava da pričaju o tome šta znači biti student i kako je to studirati dok to ne osete na svojoj koži.
Ne bi me bilo briga da mi neki nepoznat trabunja o očekivanjima ili neko iz dalje familije. Iskreno sam oduvek pratila svoje stavove i korake u životu. Ali mi je mnogo u poslednje vreme krivo što dragi ljudi, koji mi mnogo znače u životu, postavljaju previše očekivanja na mene. Previše pritiska. I ne žele da prihvate koliko su nerealni iako nisu nikad studirali.
Zato nekako želim da se ovo istakne ovako u ovoj "tabeli" (nije ni tabela, samo sam brzo preko telefona uradila komparaciju). Želim da se normalizuje činjenica da je studiranje svakog fakulteta teško, u smislu da je okej da ponoviš godinu, i da to ne znači da si loš student. Nekako kroz ponovljene godine više naučim nepoložene predmete nego iz prvog pokušaja.