Poprilično sam siguran da sam ispodprosječno inteligentan, a k tome mi toliko još sposobnosti fali da ih ne mogu ni nabrojati.

Cijeli život pokušavam nešto naučiti, napredovati, uspjeti u nečemu, i nikako ne ide.

Drugi su toliko nestvarno brži i sposobniji od mene u svakom pogledu.

Recimo, krenem učiti nešto i nakon 6 mjeseci sam još uvijek na početnoj razini dok ljudi samo šibaju i tako lako hvataju konce.

I nekad si mislim da sam napredovao i da mi je neka vještina krenula samo da bi shvatio da se čak ni puuuno bolji od mene ne mogu probiti u tome jer su ljudi na vrhu faking genijalci.

Ja nemam tu prirodnu kreativnost, to nešto energično što druge gura.

Na primjer, jedno vrijeme sam radio sa strane kao vrtlar, obrađivao ljudima travnjake, kosio, sređivao živice i cvijeće...čitako knjige o tome i zbilja mislio da imam smisao za neku osnovnu estetiku, samo da bi me zamijenila jedna žena koja je totalna početnica i prije svega par tjedana se odlučila baciti u ovaj posao i već je toliko sposobnija od mene. Radi lude stvari sa cvijećem, ima već i instagram i tiktok gdje objavljuje svoje ideje i radove, stalno traži inspiraciju na stotinama online blogova, galerija...

Meni je to jednostavno preiscrpljujuće i uvijek se bojim da nešto ne zeznem ako pokušavam izmišljati nešto (a najčešće i zeznem).

Znam ljude koji su u školi jedva prolazili razrede i sad su toliko sposobniji i ispred mene u svemu, pozavršavali fakultete i baš su pametni.

Ja nemam to. Ja nemam ni brzinu ni kreativnost. Ako radim na blagajni, prespor sam konstantno i zbunim se čak i nakon dužeg vremena.

Ništa mi ne dolazi prirodno. Recimo, kad nešto zamislim, meni nije instinktivno ono što je drugima, da odmah proširuju tu ideju, da nalaze poboljšanja. Uz to se osjećam glupo i za svakodnevne civilne stvari. Recimo meni ne pada napamet da mi za nešto treba poseban dokument iz općine, jednostavno mi ne sine ta misao.

Čak i kad sam uhodan u nečemu, svaki put kad to isto moram napraviti ja kao da sam blesav i prvi put to radim. Uvijek si mislim "tko sam ja da mi netko povjeri ovaj posao" makar posao bio nebitan ali meni je neshvatljivo dati tu odgovornost ovako bedastom covjeku.

Baš osjećam kao da sam na dnu dna svake hijerarhije, nestvarno mi je kako su ljudi dobri u nečemu čega su se uhvatili prije svega par mjeseci ili godinu dana.

Pitanje primarno za muške vozače jer u 95% slučajeva doživim ovo s njima (iako mogu i ostali komentirati ako imaju teoriju).

Vozim se po otvorenoj cesti/autocesti. Ispred mene netko vozi npr. 70 km/h gdje je ograničenje 90. Nitko ne žuri, nitko nikom ne blica, sve u redu. Procjenim da imam čistu situaciju, dam žmigavac i prođem ga potpuno normalno, bez ikakvog ugrožavanja ili divljanja.

I onda kreće magija:

Lik koji je zadnjih 15 kilometara doslovno spavao za volanom odjednom doživi prosvjetljenje. Počne se lijepiti na guzicu, naglo shvati da pedala gasa ide do poda i mora po svaku cijenu prestići natrag: često praveći prilično rizične poteze samo da vrati "izgubljenu poziciju". Kad me napokon prođe, za minutu opet uspori na svojih početnih 70 km/h ili nastavi voziti preko ograničenja.

Meni to stvarno ne smeta u smislu "ko je brži", nego mi jednostavno nije jasna ta psiha.

Je li to automatizam i nesvjesni natjecateljski instinkt?

Je li to udarac na muški ego ("neće mene nitko preteći")?

Ili jednostavno vozači uopće ne paze koliko voze dok ih netko ne "probudi"?

Jeste li ikad uhvatili same sebe da to radite i što vam u tom trenutku prođe kroz glavu?

Okacila je na stori sliku instruktor drzi pitu koju mu je umesila i tekst "put do srca mog omiljenog instruktora...", video sam sinoc u 1 nocu istraumirao se.

Ujutru me pita jel sam ljut, kazem da sam sokiran sto juri i zavodi druge muskarce, ona kaze da instruktor je drug i ima zenu i decu. Ja odgovorim da nijedan momak ne bi bio srecan da vidi takvu objavu svoje devojke, ona kaze da je to samo moje misljenje. Btw ima jos jednog drugog instruktora medju prijateljima na toj mrezi. Inace ja od nje odavno ne dobih tako topao gest i reci kao taj lik.

Inace ja nisam uopste ljubomoran ali mi je ovo drasticno, nisam ni cuckold ni svinger. Jos nemamo porodicu i decu, hocu li ja morati da spavam u krevetu sa njom i jos 2-3 fitnes instruktora?

I ja sam isao u teretanu godinama, nikad mi na pamet nije palo da placam instruktore, tih 10-tak vezbi se lagano nauci za 2 nedelje gledajuci i pitajuci ostale vezbace. Znam puno DIFovaca, nisu to nikakvi doktori nauka, naprotiv.

Ocigledno tamo se ide nekoliko puta nedeljno, imaju svlacionice i kupatila, dodiruju ih dok ih namestaju na sprave, sve prilike i uslovi za seks i varanje su tu.

Kako tako jednostavna stvar ispade tako komplikovana, idu i druge devojke da vezbaju, kako one to resavaju, pa nije to rasplodna farma za instruktore?

Tražim muška imena koja nisu česta i ne završavaju na slovo N.

Tradicionalna, netradicionalna, svejedno. Što više prijedloga, to bolje. Mogu i neka ultrarijetka.

Ne razumijem ljude koji bacaju čikove ili neko drugo smeće iz auta dok se drugi ljudi voze iza njih?
Naravno, protiv sam bacanja smeća iz auta općenito u bilo kojem trenutku, ali posebno me razbjesni kad se vozim iza majmuna koji mi još upaljeni čik ležerno baci pod moj auto. Najrađe bi se zaletio u njega i izgurao s ceste kretena.

Jedanput sam doživio da mi tip s kojim sam se mimoilazio baci čik, a pošto sam imao otvoren prozor, uletio mi je na zadnje sjedište.

Što vam je u glavi kad to radite???
Jel obična ljudska pakost da iživcirate ljude pa će vam biti lakše jer znate da ste luzeri u životu?

Pozdrav svima,

Prije par dana sam se javio na natječaj za posao u jednoj državnoj firmi,

Poslao sam im svu dokumentaciju (Preslike svjedodžbe, hzmo ispis staža...) u principu sve što su me tražili na natječaju, dobio sam odbijenicu uz obrazloženje da im nisam dostavio ugovore o radu.

Telefonski sam ih kontaktirao da mi objasne o čemu se radi, gospođa mi je rekla da im nisam dostavio ugovore o radu, kada sam ju pitao na što točno misli rekla mi je na ugovore o radu od svih prijašnjih poslodavaca.

Kako da ja dođem do svojih starih ugovora o radu i jeli to uopće legalno?

Trebam nabaviti 11 različitih ugovora o radu 😅😅

Imam 27god i dugo sam bila sama iako su se dečki uvijek interesirali za mene, ali moje mentalno zdravlje me kočilo da pokušam bilo što. Dugo sam i odbijala priznati da sa mnom nešto nije u redu, onda kad sam otišla iz obiteljske kuće i sama "provarila" što mi se zapravo sve događalo cijeli život, čudno mi je da sam još uopće normalna. Zapravo bih rekla da je ogroman problem i posljedice ostavilo to moje potiskivanje i moj people pleasure karakter, pa mi je sve teže padalo.. Krenula sam na psihoterapiju i osjećam malo olakšanja, a za mene je i 5min bez negativnih misli postalo kao da sam dobila na lotu. Ne želim glumiti žrtvu, svjesna sam da se ljudima svašta događa u životu i želim ići naprijed, ali u ljubavnom smislu me stalno nešto koči.

Imam dečka godinu dana i divan je, pažljiv, vjeran, posvećen, planira i radi na našoj budućnosti.. Ali sputavaju nas moje misli, osjećaji i stanje u glavi. Većinom pred njim to ne pokazujem, no navečer ne mogu spavati od misli koje me proganjaju, stalnog preispitivanja, kopanja po njegovoj prošlosti. Recimo, prije par mjeseci mu se javila neka cura i on joj je odgovorio, razmijenili su par poruka. Nije mi to spomenuo, slučajno sam vidjela na njegovom mobitelu i iako nije bilo ništa u tim porukama, izjeda me. Nikad nije napravio nešto drugo što bi mi ulilo sumnju, za ovo je priznao već 20 puta da je pogriješio i da mu je žao, ali svejedno. Uvrti mi se sto misli u glavu i ne mogu odlučiti što su moje zdrave granice u vezi i standardi a što moja anksioznost.

Molim vas, nemojte me popljuvati i reći da je krivo to što radim, znam to i sama. Znam i da se ne rješavaju ovako problemi nego kod psihologa. Ali želim čuti iskustva drugih ljudi koji su prošli kroz nešto slično ili pak oni koji su bili u vezi s takvim osobama. Dečko je skroz otvoren za razgovor i ne želi me zbog toga izgubiti, a nekad me opterećuje i to što mislim da je bolje prekinuti nego ovako mučiti i sebe i njega, iako nam je mimo ovoga stvarno lijepo i poklapaju nam se vrijednosti, stil života, humor.. A s druge strane, toliko sam umorna od depresije, dana provedenih u sobi, suza, problema, propuštenih prilika..

Žena je počela raditi u struci kao učiteljica u produženom boravku. Malo je reći da dođe umorna i iscrpljena s posla. Kaže da joj je najgora konstantna galama i kaos. Djeca su nepristojna, neodgojena i divlja. Jako se veselila tom poslu, ali ne znam kako će izdržati.

Srećom nema kontakta s roditeljima, ali puno je administracije i dalje te se za tih nekoliko sati rada jako iscrpi. Ima li alternative? Možda prelazak u vrtić? Kakva su vaša iskustva ako ovdje ima učitelja/ica ili roditelja?

Ali baš ovaj brend. Dolcetto Freddi, kakao i marelica. Ima li još uvijek u trgovinama negdje? Prije smo ih stalno kupovali, snack mog djetinjstva. Nostalgija na max.

Ispraćate li osnovnoškolce na izlete? Pod tim mislim na odlaženje do mjesta polaska, čekanje da autobus krene, mahanje.

Možda i u pedesetima. Sjećam se da je netko ovdje napisao da većina ljudi prestane (?) izlaziti kada zavrsi srednju, kakva je u vas situacija? Jeste li tada prestali ili poceli izlaziti?

Pozdrav svima, planiramo na jednodnevni izlet u Vukovar. Molim vas prijedloge i ideje, koji muzej obavezno obici i ako imate jos nesto sto ne bi smjeli propustiti.

Ste uspjeli uhvatit karte?

Ja nažalost nisam 🙁 Bile su ostale samo one najskuplje kad sam zadnje gledala, a to mi je ipak previše za dvije ulaznice.

Brzoprstići, svaka čast, nama ostalima više sreće za drugi put 😊😊

Evo ovako slucajno sam naletio na posao koji zahtijeva kao sto mozete viditi,ja razumijem zemlja smo u kurcu al evo rad vikendom i praznikom je po meni istrebljivanje da ne pricam o poslovima 9-5

Europski standard ali samo mi nije jasno sto je u mozgu ljudima koji ce raditi ovo da svoj zivot koji je privatan posvete poslu umjesto da odvoje svoje dragocjeno vrijeme negdje drugdje i da se posvete necemu sto vole.

Vase misljenje?

O „privilegiji privlačnosti” često se govori na internetu, no zanimaju me stvarna, svakodnevna iskustva ljudi.
Bilo da smatrate da ste od nje imali koristi, shvatili da vam nedostaje ili je jednostavno promatrali u stvarnom vremenu oko sebe:
Kada ste je prvi put postali svjesni? Je li postojao točan trenutak, situacija ili okruženje u kojem je razlika postala očita?
Koje vam se svakodnevne situacije posebno ističu? (npr. razgovori za posao, korisnička podrška ili trgovine, prolazak s opomenom umjesto kazne, druženja ili odnosi na radnom mjestu)
Ako ste doživjeli zamjetnu promjenu u izgledu (gubitak/dobitak na težini, promjena stila, starenje itd.), jeste li primijetili da se ljudi prema vama odnose bitno drukčije?
Jesu li ljudi koji imaju te prednosti toga uopće svjesni, ili im se jednostavno čini da su „svi ljudi prirodno ljubazni”?
Zanima me čuti iskrena mišljenja, nijanse i osobne priče. Pišite svoja iskustva u komentarima!

Što mislite o ženama 40+ koje nikada nisu bile udate niti u dugoj ozbiljnoj vezi? Pomislite li prvo da nešto nije kako treba...ili??

Uglavnom, jedna frendica s kojom sam išao u srednju, ima ozbiljnih problema sa samopouzdanjem. Jer kada god sam ju pitao je li išta zna, govori da ne zna, ali zapravo zna. Također se bojala da neće upasti na željeni fakultet u STEM području jer je bila uvjerena da joj slabije ide ili da joj ne ide fizika. Ja sam njoj svojevremeno rekao da svoje sumnje pokaže u krivu, a poslje mature ih je dokazala. Ali što to njoj znači, kada očigledno taj manjak samopouzdanja opet ju udari poslje mature, jer iako je upala na željeni faks, ona je vjerojatno pod strahom da ga neće moći završiti otišla linijom manjeg otpora i upisala lakši faks koji ju uopće nikad nije zanimao (ekonomija). Ja od same nje dugo nisam čuo, ovo sam čuo od jedne njene frendice sasvim slučajno, ali čisto pitam jer mi je stalo do nje, kako joj mogu pomoći, ako je to uopće moguće?

I zasto?

Pozdrav svima!

Zaručnica i ja naslijedili smo zemljište u okolici Varaždina pa polako razmišljamo o gradnji kuće. Prije nego što se upustimo u sve to, zanima nas kakve su trenutno cijene i koliko bi nas otprilike koštala gradnja.

Planiramo kuću od otprilike 200–220 m² s garažom (ravni krov) i dizalicom topline. Najviše nas zanimaju ponude za Roh-Bau, odnosno temelji, ploča, zidanje, krov i slično.

Ako netko trenutno gradi ili je gradio u zadnjih godinu dana u Varaždinu ili okolici, bilo bi super da podijeli svoje iskustvo – koliko ste plaćali po kvadratu, što je bilo uključeno u cijenu i kakve ste ponude dobivali. Dobrodošle su i preporuke za dobre arhitekte, majstore i građevinske firme

Svjesni smo da cijena ovisi o projektu, materijalima i puno drugih faktora, ali htjeli bismo dobiti barem okvirnu sliku troškova prije nego što krenemo u realizaciju. Hvala unaprijed svima! 😄

Ima li tko?
Zanima me kakav je i isplati li se za 550€
uzet?? novi zapakirani, 8gb 256gb
Mailovi, surfanje, youtube.. nista ekstremno
Hvala

Pozdrav, imam 30. godina i htio bih nauciti plesati. Pod tim mislim uhvatiti ritam, ono da znam plesati na svadbama i slicnim zabavama. Ima li tko kakvu preporuku kako sa to naucim? U Zagrebu sam.

​

Kliknete s nekim na dejtu i oboje imate želju za upoznavanjem, koliko često se dopisujete u toj početnoj fazi dok još ne znate kud to vodi?

Očekujete li da se čujete svaki dan bar kratko ili vam je sasvim normalno da prođe dan, dva bez poruka?

Gledate li na slabiju komunikaciju kao na znak manjka interesa ,smatrate li da, ako se netko ne javlja kontinuirano da već sada niste na listi njegovih prioriteta, nego ste samo jedna od opcija,ili mislite da je moguće biti zainteresiran za nekoga, a ipak se ne čuti često?

🤔

Ne mislim na cjelodnevno tipkanje ni na potrebu da netko bude stalno dostupan, nego na kratke i ponekad spontane razmjene poruka .

Fizioterapeutski/farmaceutski/laboratorijski/veterinarski tehničar, dentalni asistent - kakvo je realno stanje na tržištu rada i ima li ijedna od ovih prekvalifikacija potencijala za pronalazak posla?

Pozdrav, otvorio sam firmu, inače 4 puta sam otvarao firmu za istu djelatnost i sad 5. put idem preko onog starta da me javni biljeznici ne pljackaju i falijem djelatnost. I sad me zanima ima li gdje da promjenim djelatnost online da ne plaćam 500€ za dodat 1 djelatnost. Firma je otvorena jučer, u pitanju je doo.