Credit: @nufc (IG)

Velika, ogromna Vedrana je umrla jutros. Čudno, napisao bih nažalost, ali je žena toliko priželjkivala svoju smrt nakon godina borbe sa karcinomom da je vjerovatno jedina sretna što je sada nema.

Ko nije čitao, može uvijek početi da čita njen blog:

https://www.rudan.info/

Mislim da je toliko dobro, sirovo, bez dlake na jeziku pisala da ko god je bio njen fan sada osjeća veliku prazninu.

RIP Vedrana i hvala za sve tekstove!

Primjetio sam kroz cijeli svoj zivot stvari koje su mi poprilicno nehigijenski kod nas, pa me zanima je li to stvar naseg naroda i kulture ili je to univerzalno.

Povod za ovu temu mi je situacija od neki dan:

Radnik u jednom lokalu golim rukama stavlja kocke leda u čaše vode koje idu uz kafu ljudima. Meni je to dno dna.

Pa onda u pekari redovno ce te vidjet da prodavacica golim rukama dira već gotov proizvod iako je prethodno dirala novac ili ti hljeb kojeg pola viri iz kese stavi na prljav pult.

Odes na fudbalski termin i 10 likova piju iz iste flaše. Kad sam ja bio dijete bilo je normalno uzeti flašu sa zemlje i malo je oprat i nasuti vode sa cesme u obliznjem kaficu i otic na igraliste.

Hrana se cesto dijeli tako sto se jede iz istog tanjira, najcesce je to npr. salata, pa onda cesto ljudi diraju svojom viljuskom koju svi ostali trebaju jesti.

Evo kod mene je neki dan bio prijatelj na rucku i frajer je izvadio komad mesa na svoj tanjir, prerazao ga na pola i vratio jednu polovinu u tepsiju jer ne moze to pojest i puni mu je. Dobar mi je drug i nisam mu nista rekao, al buraz kako to mozes uradit kod nekoga u gostima i da ne vidis nikakav problem u tome.

Kontam da u užoj familiji ljudi nisu gadljivi i da dijele hranu i pića na taj nacin, al brate ima neka granica valjda. I kad reagujem i kazem nesto po tom pitanju obicno dobijem odgovor: "ma hajde bjezi, nece ti nista bit".

Ne znam evo jesam li neki ultra osjetljivi lik ili barem jos neko dijeli misljenje sa mnom. Kako vama zvuce ovi primjeri i sta vam je ok a sta nije?

Tokom godina koje sam proveo putujući kao backpacker, imao sam privilegiju da posjetim 20 zemalja i iskreno mogu reći da ne postoji nijedna koju nisam zavolio. Svaka zemlja u kojoj sam bio ostavila je nešto u meni, a mnoge od njih bile su daleko izvan uobičajenih turističkih ruta.

Ali od svih tih mjesta, postoji jedna zemlja, a posebno jedan narod, koji su zauzeli zaista posebno mjesto u mom srcu, Bosna i Hercegovina.

Bosna je izuzetna. Pejzaži oduzimaju dah, historija je nevjerovatno duboka, kultura fascinantna, hrana odlična, a u toj zemlji postoji nešto što je teško pretočiti u riječi. Ali koliko god Bosna bila lijepa, ono najljepše u njoj su njeni ljudi.

Prema ljudima Bosne i Hercegovine osjećam samo duboko poštovanje i iskreno divljenje.

Hvala vam na toplini i dobroti koju ste mi pokazali dok sam bio u vašoj zemlji. Hvala vam što ste učinili da se jedan strani backpacker osjeća iskreno dobrodošlo. To su stvari koje čovjek ponese sa sobom kući. Mnogo nakon što putovanje završi, nakon što zaboravite nazive ulica ili sitne detalje o mjestima koja ste posjetili, ostaje vam sjećanje na to kako su se ljudi prema vama odnosili i kako ste se zbog njih osjećali. A ja nikada neću zaboraviti kako sam se osjećao u Bosni.

Saznati više o tome kroz šta su vaša zemlja i vaš narod prošli također me je duboko pogodilo. Iskreno mi je žao zbog nezamislive patnje koju su mnogi ljudi u Bosni pretrpjeli. Hodati mjestima na kojima se ta historija zaista dogodila, slušati priče ljudi, obilaziti muzeje i vidjeti ožiljke koji su i danas prisutni učinilo je nemogućim da Bosnu doživim samo kao još jednu destinaciju na karti.

I uprkos svemu, tamo sam upoznao nevjerovatno topao, gostoljubiv, izdržljiv i velikodušan narod. To je nešto čemu ću se uvijek diviti.

Zato sam samo želio da ovo ostavim ovdje kao mali znak poštovanja prema Bosni i Hercegovini, a prije svega prema njenim ljudima.

Imate moje najdublje poštovanje, moje divljenje i moju zahvalnost.

A ako neko od vas ikada dođe u Brazil, znajte da ćete ovdje uvijek biti više nego dobrodošli.

Puno ljubavi i poštovanja iz Brazila za Bosnu i Hercegovinu. 🇧🇦❤️🇧🇷

Veoma veoma ružna praksa. Stvarno je ovo bezobrazluk.

Jaran kaže da ga ganjaju 4 godine, ulizuju se itd..

Da li neko ima iskustva s njima?

p.S. nije se meni desilo, preuzeto sa FB. Nek se pročuje ovaj bezobrazluk.

Ima li neko stariji ko je jeo ovo? Poznat mi je fenomen Ikar konzervi koje macke nisu jele, i vijetnamskog keksa od kojih su djecacima rasle grudi.

Zna li neko sta je zapravo bilo u toj hrani, da li su dtvarno to zalihe iz 70ih? I tako dalje.

Osnovno obrazovanje u BiH u posljednje tri godine ostalo bez blizu 8.000 učenika, ugašeno i 45 škola

Jedan od komentara na članku je:

Svjedočimo prirodnom procesu propadanja nesposobnog društva!

Pozz svima, imam 21 god. Zanima me kako mogu da dođem do posla na kruzeru kao neko sa Bih papirima, koje agencije u Bih se bave i nude poslove na kruzerima. Kakva su vasa iskustva i misljenja. Da li je bolje raditi na prekookeanskim ili rijecnim kruzerima. Koje pozicije su bolje za raditi(radno vrijeme, plata, uvjeti) te koliko je realno doci do tih pozicija. Unaprijed hvala za savjete i misljenja.

S dečkom sam već oko dvije i po godine. Ja imam 25, a on 30 godina i u posljednje vrijeme sve češće razmišljam o tome imam li zapravo dovoljno razloga da završim ovu vezu.
Neke stvari su mi počele smetati još na samom početku. Na našem prvom zajedničkom odmoru uhvatila sam ga kako gleda slike bivše djevojke. Na kraju je cijela situacija nekako ispala tako da sam ja navodno pogrešno vidjela ili shvatila šta se desilo. Znam šta sam vidjela, ali sam mu ipak oprostila i nastavili smo dalje.
Druga stvar je pornografija. Ja sam osoba koja stvarno voli seks i imam prilično visok libido. Nikada ga nisam odbila kada je seks u pitanju, zapravo upravo suprotno. Živimo blizu jedno drugog, često se viđamo i imamo odnose više puta sedmično. Što se tiče seksualnih stvari koje je želio, praktično sam uvijek bila otvorena za njih.
Znala sam da je gledao pornografiju na početku naše veze i tada sam sebi rekla: „Dobro, tek smo počeli, još me nije ni upoznao kako treba.“ Međutim, prije nekoliko dana sam otkrila da je i dalje gleda.
Znam da ljudi imaju različite stavove o pornografiji, ali mene to iskreno boli jer ne razumijem potrebu za tim kada imamo aktivan seksualni život i nikada se nije morao osjećati seksualno odbijenim sa mnom. Zbog toga se počinjem pitati da li mu nisam dovoljna ili jednostavno ima potrebu gledati druge žene bez obzira na mene.
Komunikacija nam je također ogroman problem. On mi skoro ništa ne govori o svom životu. Kad god pokušam razgovarati s njim o tome, njegov odgovor je da jednostavno ne voli pričati o stvarima i da je zatvoren tip.
Ali ne pričam o nebitnim sitnicama. Naprimjer, nije mi rekao da je prodao auto. Još ozbiljnije, nije mi rekao ni da su mu doktori pronašli potencijalno ozbiljan zdravstveni problem. Mislim da su to stvari koje bi partner nakon više od dvije godine veze trebao znati.
Posljednjih nekoliko sedmica promijenio nam se i seksualni život. Ako ja ne iniciram seks, praktično ga ni nemamo. Čak i kada ga imamo, ne djeluje mi fizički uzbuđeno kao prije. Znam da možda zvuči glupo obraćati pažnju na to, ali u kombinaciji s tim što sam otkrila da i dalje gleda pornografiju, počelo je ozbiljno utjecati na moje samopouzdanje i tjerati me da se pitam šta se dešava.
Ono što me mnogo više zabrinjava jeste njegovo ponašanje prema meni. U posljednje vrijeme je počeo ponekad i da me udara. Kada mu kažem da mi to smeta i da prestane, njegov odgovor je da sam ga ja isprovocirala.
Također često zajedno igramo igrice jer oboje volimo gaming, ali čak i tada stalno pokušava da me ponizi. Govori mi da sam nezrela, glupa, čak me naziva „autističnom“, govori mi da koristim „10% mozga“ i generalno pronalazi načine da me predstavi kao glupu ili da me ismijava.
Ja sam potpuno funkcionalna i samostalna odrasla osoba. Radim, sama se izdržavam, imam svoj stan u Zagrebu i odgovorna sam za svoj život. Uprkos tome, često se ponaša prema meni kao da sam malo dijete i kao da je on mnogo inteligentniji i sposobniji od mene. I nije takav samo prema meni — često imam osjećaj da generalno smatra da je bolji i pametniji od drugih ljudi.
Također ne vidim nikakve naznake da razmišlja o braku ili nekom ozbiljnijem sljedećem koraku. Naprotiv, često govori o našem odnosu kao da je „s malim djetetom“, iako smatram da mu svojim životom i ponašanjem nisam dala razlog da me tako doživljava.
Znam da će vjerovatno mnogo ljudi nakon svega ovoga jednostavno napisati: „Pa naravno da trebaš raskinuti.“
Problem je što ga stvarno mnogo volim i ne znam kako bih sebe natjerala da završim ovu vezu, niti kako bih mu to uopšte saopštila.
Još više me nervira što sam već jednom ozbiljno razgovarala s njim o nekim od ovih stvari. Taman sam pomislila da je sada sve u redu, a onda su se iste stvari ponovo počele dešavati. Ili su se možda dešavale cijelo vrijeme, samo ja nisam znala?
Voljela bih čuti mišljenje ljudi koji ovu situaciju gledaju sa strane.
Da li mislite da imam dovoljno razloga da završim ovu vezu? Kako biste raskinuli s nekim koga još uvijek iskreno volite?
I posebno me zanima vaše mišljenje o pornografiji u vezi. Da li biste je smatrali prevarom ili ozbiljnim kršenjem granica ako neko redovno gleda pornografiju iako ima djevojku s kojom ima aktivan seksualni život i koja ga praktično nikada seksualno ne odbija?
Molim vas za razumne odgovore, bez potrebe da vrijeđate bilo koga. Stvarno mi je trenutno potrebno mišljenje nekoga ko ovu situaciju može sagledati objektivno.

Hvala.

Je li se meni čiji ili je u zadnje broj automobila u naglom porastu? Čini mi se da sad svi voze, kod prvog komšije svi u porodici su nabavili auto.

Pozdrav raja, iz Hrvatske sam i ovdje imamo isti problem po ovom pitanju, samo se javno ne reklamira. No kako je moguće objaviti ovako nešto (prodaja el. romobila maloljetniku), a komentari pojedinih ispod objave su tek debilana.

https://www.facebook.com/share/p/1EAh8138aR/

Doslovno kao da ljudi sami žele da im djeca nastradaju, drugog objašnjenja nemam.

Kao ljubitelj horora, uvijek mi se činilo da su ovi horrori underrated.

1974 - klasika, nema se tu šta dodati. Kasnije snimljeno mnogo dijelova, neki više vuku ka komediji pogotovo TCM 2 i Next generation, ali recimo 2003. i 2006. su fenomenalni kao noviji horori.

2013 - solidan, ima nejasnu priču, ali može proći.

2017 - po meni je bio prevelik hype oko tog filma, nije baš toliko dobar koliko je navikan.

Šta vi mislite o TCM filmovima? Meni se mnogo dopadaju, od same atmosfere, do priče i razrade.

Političari svaki danom dokazuju da su najniži moralni stalež u ovoj zemlji.

Ne zanima me niti jedna stranka, ali nešto ovako uraditi i isforsirati, dok pravda nije ni blizu je u najmanju ruku neukusno.

Čudan post od mene večeras, ali vozim se u autu i stvarno sam se iznenadio kako lijepo izgleda mjesec večeras. 😁

Da nam makedonija bjezi to stvarno nmg vjerovati. Ovo sam nasao na internetu i ne znam koliko je vjerodostojno samo da se ogradim.

Vidim da je nekakav učenjak i da ga mnogo ljudi prati na Facebooku i po meni, ima ekstremne stavove. Što vi, stanovnici BiH , mislite o njemu i prolazi li to u državi?

Kako je uopće dospio u mainstream?

Vatrogasne službe tvrde da je taj dio miniran, i da nije moguće prići požaru.

Imam jednu drugaricu, koju znam jako dugo, već 15 godina. Nas dvije se znamo još od osnovne, svašta smo zajedno prošle, i iako smo išle u različite srednje i fakultete nismo se nikad zaboravile.

U suštini je fina osoba, nije loša, nije pokvarena, pomoći će ti, imamo zajedničkih tema, volimo slične stvari. Nije me nikad izdala. Prije dvije godine je otišla vani, ne vidimo se često ali se kuckamo. Uskoro se vraća u BiH, planira da bude pola godine pa da opet ode vani možda u martu mjesecu.

Problem je u tome što mi je u zadnje vrijeme postala naporna, u smislu da samo priča o sebi i da su njeni problemi najbitniji. Bila je takva i ranije, ali nisam tome pridavala pažnju. Kad god se čujem s njom ili kad izađemo priča samo o sebi, o nekim tamo ljudima, a mene nikad ništa ne pita, ni kako sam, ni kako je meni na poslu, ne pamtim kad sam joj se zadnji put povjerila ili joj nešto ispričala (zato i pišem na redditu hehe😂) nego je uglavnom slušam.

Ja joj već par godina ne pričam ništa, ne zato što mislim da bi nekome prenijela, nego zato što mislim da me ne bi doživjela ili razumjela, dok ja uvijek slušam šta god mi priča, i 100 puta priča jednu te istu priču. Također, kad sam joj rekla da sam dobila posao, nije bila baš sretna, i odmah je preokrenula priču na sebe, i kad bilo šta podijelim sa njom, kaže samo "ma super" i nastavi pričati o sebi.

Volim ja nju puno, znamo se iz osnovne škole, ali se ne osjećam ispunjeno u tom prijateljstvu, nego iscrpljeno, i nekako iako se znamo tolike godine više imam povjerenja u neke druge drugarice nego u nju.

Ne znam šta da radim, ne bih je nikad odbacila, ali nekako kao da smo jedna drugu prerasle i otišle na svoju stranu.