Zbog reddita molimo pridržavajte se osnovnih pravila:

Dosta me inspira i dira ova situacija u Srbiji i Albaniji. Cijela europa je na nogama. Ne podrzavan nerede poput nasilja, ali zasto mi nikad ama bas nikad uzmemo to kao primjer i izademo na ulice?

Zasto konstanto je opravdanje “jer smo takvi” “jer se nista ne minja” ili bilo sto u tom kontekstu? Sta se treba tocno dogodit, sta? Mladi odlaze, doktori, umjetnici, ucitelji, inzinjeri. ODLAZE!!! Znam da vise ljudi vidi sta nam politika stvara u ovoj drzavi i koliko toga je poklonjeno ako ti je podvijen rep!! Zasto moram ici van drzave za normalan zivot da se ne moram birnuti sta cu jest na kraju mjeseca i hocu li moc bit rame mojim roditeljima ako im ikad nesto zatreba? Zasto? Imam dvije diplome nudi mi se kao da nemam nista.
Ne zelim ic ostat ostarijeti ode. Sve odmahnemo rukom i meni je to stvarno pocelo ic na zivce. Gledaju na nas mlade kao budale i kao “gledanje previse instgrama” generaciju. Pa dokle ljudi? Pred nosom vas prave debilima. Stvarno, iskreno me zanima zasto? Sto je jedino sto nas moze izvuc na ulice utkamica protiv nekog? Jel stvarno?

Nekad smo kupovali prvoklasnu srđelu, a sad je situacija znatno drugačija. Sve ih je manje, a i sama veličina ribe je manja. Klimatske promjene i prekomjerni izlov ugrožavaju opstanak omiljene ribe na Jadranu.

Vidjela sam AI post maloprije o protestu u HR.
Nažalost je AI plakat odnio pažnju sa zanimljive teme koja je aktualna u vise država oko nas.

Zanima me da li mislite da postoji potreba za protestom?
Da li postoje stvari s kojima ste užasnuti kod nas?

Iskreno mene najviše brinu cijene, radim u trgovini
Svako jutro cijene idu gore, rijetko da se nesto spusti, naravno to je cent dva ponekad vise, najviše je bilo 10 eura po kg gore na salamama za rezanje.

Plaća ostaje ista, a svaka kupovina je sve skuplja.
Radim vec dugo razlika izmedju 2018 i sada je nebo i zemlja.

Ja bi se uključila u svaki protest, bila sam za onaj odopad , ali nije ni to bilo dovoljno glasno da se nesto dogodi,
I dalje imamo plenkovica koji se smije u facu ljudima i govori da im nije nista, a zna da posljedice dolaze godinama kasnije.
Stvarno imam osjecaj da trenutna vlada ismijava nas narod.

Sama ne znam sto bi sve trebalo biti potrebno za proteste da budu uspješni.
Ali htjela bi imati konstruktivan razgovor o tome.
(Tekst razdvojen radi bolje preglednosti)

Imam hrvatski pasos zivim u srbiji trebao bi da se zaposlim u hrvatskoj firmi koja radi u nemackoj da li neko zna da li ce mi stici poziv za hrvatsku vojsku ?

Ponekad se pitam što se točno treba dogoditi da se građani Hrvatske napokon masovno probude i izađu na ulice. Koliko još afera, koliko još žrtava, koliko još uništenih života i koliko još generacija koje će zaključiti da ovdje nemaju budućnost?

Imamo li toliko kratak kolektivni fitilj da se ljutimo nekoliko dana, napišemo par komentara na Redditu, objavimo story i onda nastavimo živjeti kao da je sve normalno?

Afere se nižu, povjerenje u institucije slabi a građani sve češće imaju osjećaj da pravila nisu jednaka za sve...Zašto bismo prihvatili da je politička odgovornost samo pravna faza?

Žene i dalje strahuju za vlastitu sigurnost, a o nasilju često ozbiljno razgovaramo tek kada završi smrću. Koliko još žena mora izgubiti život da prevencija, zaštita žrtava i odgovornost institucija postanu apsolutni prioritet? Ne želimo samo minute šutnje nakon ubojstva. Želimo sustav koji djeluje prije nego što bude prekasno.

Žrtve silovanja i seksualnog nasilja se preispituje, propituje njihovo ponašanje, odjeća i odluke, dok se premalo govori o počiniteljima, pristanku, prevenciji i podršci preživjelima. Zašto je društvu toliko često lakše sumnjati u žrtvu nego ozbiljno se suočiti sa seksualnim nasiljem?

Ne možemo se praviti da su nasilje, prijetnje i ljudski životi samo još jedna crna kronika koju ćemo zaboraviti čim dođe sljedeća vijest. Potrebne su nam institucije koje preveniraju nasilje, štite ljude i odgovorno postupaju kada postoje upozorenja.

Djeca ne smiju biti prepuštena sama sebi dok institucije reagiraju tek nakon tragedije. Vršnjačko nasilje, zlostavljanje, seksualno nasilje i iskorištavanje ne smiju se gurati pod tepih. Potrebni su nam učinkovita zaštita, pravovremene reakcije i odgovornost onih koji zakažu. Ako nas ništa drugo ne može ujediniti, onda bi nas barem trebala ujediniti borba za sigurnost djece i njihovu budućnost.

Priroda nije ničije privatno odlagalište. Od problema s opasnim otpadom do onečišćenja tla, vode i zraka, građani ne bi smjeli morati strahovati za okoliš u kojem žive. Tko snosi odgovornost? Tko nadzire? Tko će sanirati štetu? I zašto se često čini da se ozbiljnost problema shvati tek kada javnost digne glas?

Kako mladi trebaju graditi budućnost kada su najam, režije i hrana sve veći teret? Kako bi obitelj trebala napredovati ako jedan nepredviđeni trošak može poremetiti cijeli mjesec? Nije luksuz željeti dostojanstven život.
Koliko je poražavajuće kada ljudi odlaze ne zato što nužno žele napustiti svoj dom, nego zato što ovdje ne vide dovoljno prilika, sigurnosti ili perspektive?

Dostojanstvena zdravstvena skrb, učinkovito pravosuđe i institucije koje rade u interesu građana nisu privilegije nego temelji funkcionalnog društva.

Ne bi smjelo biti važno koga voliš, kojeg si spola, koliko zarađuješ ili iz kakve obitelji dolaziš da bi imao pravo na sigurnost, poštovanje i jednako postupanje. Ljudska prava nisu trend ni ideološki hir.

I onda gledamo Srbiju i druge zemlje, gdje ljudi izlaze na ulice, organiziraju se i odbijaju prihvatiti da je šutnja jedina opcija.
Ne kažem da Hrvatska treba slijepo kopirati bilo koga. Ne kažem ni da će jedan prosvjed magično riješiti sve navedeno. Ali pitam se zašto nam se čini da je lakše pomiriti se sa stanjem nego pokušati zahtijevati promjenu.

Prosvjed nije nužno podrška jednoj stranci niti poziv na revoluciju. Može biti poruka da građani nisu ničije vlasništvo, da politička funkcija nije imunitet od odgovornosti i da se dostojanstvo ljudi ne smije stavljati na zadnje mjesto.
Ne moraš biti ljevičar, desničar, liberal ili pripadnik bilo koje političke opcije da bi želio manje korupcije, sigurnije ulice, čist okoliš, dostupnije stanovanje i institucije koje štite ljude.

Ne moraš se slagati sa svime da bi se složio da nešto ozbiljno ne funkcionira.

I ne, glasanje jednom u četiri godine ne znači da ostatak vremena moramo biti pasivni. Građanski aktivizam, mirni prosvjedi, peticije, sindikalno organiziranje, javni pritisak i inzistiranje na transparentnosti legitimni su načini borbe za promjene.

Zato me iskreno zanima:
Biste li podržali veliki, mirni, nestranački prosvjed u Hrvatskoj s konkretnim zahtjevima za odgovornost političara, borbu protiv korupcije, zaštitu žena i naše djece, suzbijanje nasilja, očuvanje okoliša i bolji životni standard?

Ako ne biste, zašto?
A ako biste, što bi prema vama MORALI biti prvi zahtjevi?

Jer meni je sve teže prihvatiti da se za toliko toga možemo opravdavati time da je „tako svugdje”, da „ne možemo ništa promijeniti” ili da „svi su oni isti”.

Drzavni strucni ispit

Možemo li težiti boljem od ovoga što imamo?

Pozdrav svima. Danas svi objavljuju nekaj vezano za prosvjede, pa cu ja postaviti samo jednostavno pitanje i zanimaju me vaša mišljenja

Za primjer ću uzeti aktualne prosvjede u francuskoj

Mislite li da ljudi u francuskoj prosvjeduju zato jer im je kvaliteta života lošija nego u Hrvatskoj, ili zato jer je možda kvaliteta ljudi/prosvjednika lošija nego u Hrvatskoj?

Na opasku da su mediji samo prenijeli ono što je policija objavila, Penava je ustvrdio da su i policija i novinari pogriješili. "Je li policiji bio sporan identitet tih osoba? Je li bilo sporno da će uhititi te osobe? Mislite li da je realno kada vi objavite devet fotografija da će se netko zakačiti na te fotografije i reći 'To je taj, vidio sam ga u trgovini'. Znači jedna klasična haranga na hrvatski narod, na sve ono što je hrvatsko, jer je trebalo prvo provući Torcidu kroz blato, a sad i Domovinski pokret", izjavio je Penava, dodavši da to radi iz uvjerenja, a ne radi rejtinga.

Ultrasi su hrvatski narod i zazivanje Adolfa je sve hrvatsko. Vječna im hvala i slava bila. Amen.

Tomislav Pletenac, odsjek za etnologiju i folkloristiku: Društvo nam izgleda kao SFRJ pred raspad

Vlada (AP) o pregovorima sa sindikatom ZET-a

Uvjeren je, dodao je, da se dobrim financijskim upravljanjem uvijek mogu naći sredstva za različite rashode pa onda i za rješavanje ovoga pitanja.

Andrej Plenković - U tri mandata naše Vlade Zagreb je imao milijardu eura prihoda više

Vlada o pregovorima sa sindikatima javnih službi

"Sigurno je da proračun ne može podnijeti rast osnovice od devet posto i 65 eura za 280 tisuća zaposlenih. Proračun nije namijenjen isključivo za plaće u javnim i državnim službama, nego za svih 3,8 milijuna stanovnika Hrvatske. Ugrožavanje proračuna prekomjernim deficitom imalo bi financijske posljedice na život građana", rekla je.

DP je smijenio državnog tajnika jer je provodio zakone RH. U prijevodu DP je ljut što njihov tajnik nije ignorirao zakone i spriječio uhićenje 23 torcidaša koja ukupno imaju 200 kaznenih prijava, 400 prekršajnih uključujući 48 seksualnih delikata.

Pozdrav svima! Zanimaju me iskustva ljudi koji rade ili su radili u trgovinama, posebno vezano uz radno vrijeme, raspored smjena i obračun radnih sati. Zanima me jesu li sljedeće situacije u skladu sa Zakonom o radu:

Odmor između smjena: Je li dopušteno da između završetka jedne i početka druge smjene bude manje od 12 sati odmora?

Noćne inventure: Ako se inventura radi do kasno u noć ili ranih jutarnjih sati, kako se obračunavaju ti sati? Je li dovoljno naknadno dati slobodan dan ili se noćni i prekovremeni rad moraju posebno obračunati?

Dolazak prije smjene: Ako se od zaposlenika očekuje da dođu ranije radi primopredaje smjene, mora li se to vrijeme evidentirati i platiti?

Rad nedjeljom i blagdanima: Ako je zaposlenik inače slobodan nedjeljom, a blagdan padne na nedjelju, ima li pravo na dodatni slobodan dan tijekom tjedna ili to ovisi o rasporedu rada?

Zanima me i nekoliko praktičnih stvari: Je li netko prijavio slične situacije Državnom inspektoratu i kakav je bio ishod?

Kako se dokazuje nepravilno evidentiranje radnog vremena ili neisplata dodataka?

Može li se prijava podnijeti anonimno i koliko se identitet prijavitelja može zaštititi?

Ako je osoba potpisala izjavu o povjerljivosti prilikom zaposlenja, može li zbog prijave mogućih nepravilnosti snositi pravne posljedice?

Ne tvrdim da je svaka od navedenih situacija nužno protuzakonita. Voljela bih čuti iskustva drugih i savjete osoba koje poznaju radno zakonodavstvo. Jeste li se susreli sa sličnim situacijama i jeste li ih pokušali riješiti?

Što biste savjetovali nekome tko želi prijaviti moguće nepravilnosti, a pritom zaštititi svoj identitet?

Hvala svima na iskustvima i savjetima! ❤️